PROMO VIDEO SPOT GRADA OTOKA
Tu je Otok – STANKO ŠARIĆ

Produkcija: DESIGN STUDIO D
Kamera i montaža:Darko Puharić

TURISTIČKI POTENCIJALI I MOGUĆNOSTI RAZVOJA TURIZMA

NA PODRUČJU GRADA OTOKA

  

PRIPREMIO: Mirko Martinović

       Jedan od značajnih čimbenika u općem gospodarskom razvoju Grada Otoka, a samim tim i razvoju turizma, je geografski i prometni položaj u odnosu na 20 km udaljen grad Vinkovce, Grad Vukovar i Grad Županju. Postojeća i planirana cestovna komunikacija omogućuje izravan izlaz na magistralni pravac Vinkovci-Županja odnosno auto-cestu Zagreb-Lipovac-Beograd i vezu s državama jugoistočne Europe. Od posebnog će značenja biti i planirana izgradnja Šokačke magistrale koja će spajat luku na rijeci Savi (naselje Gunja na granici s BiH) s lukom na rijeci Dunav u Vukovaru. Tijekom 2007. godine se planira dovršenje dijela ove ceste u duljini oko 12 km a kojom će područje Grada Otoka već ove godine biti izravno povezano sa auto-cestom Zagreb-Lipovac. Postojeća željeznička pruga Vinkovci-Brčko izgrađena još u 19. stoljeću već je tijekom povijesti opravdala svoju izgradnju. Ona je također preduvjet realizacije povoljnog geoprometnog položaja Grada Otoka unutar regije.

       Šokačka magistrala će pružati izuzetne mogućnosti razvoja tranzitnog turizma i upoznavanja turističkih potencijala. Prolaskom šumskim spačvanskim bazenom, pokraj vodotoka Virova, pašnjaka Čistine do naselja Otok i posjeta suvari, etno-zbirci, te ponudama gastronomskih specijaliteta itd., postupno će uz postavljanje odgovarajućih smjerokaza, ovo područje poprimiti obilježja atraktivne turističke destinacije. U Otoku je u središtu mjesta adaptacijom objekat stare škole preuređen u kavanu /prizemlje/ i restoran /I. kat/, a uskoro će uslijediti i uređenje soba za spavanje čime će ovaj objekt, uz postojeća prenoćišta u privatnom smještaju u Otoku i Komletincima, doprinijeti poboljšanju kvalitete smještaja gostiju.

       Na prostoru Grada Otoka uočljivi su početni pomaci u turizmu, ali se po mnogočemu vide naznake početaka valorizacije ove važne gospodarske grane. Ta se inicijativa ogleda ponajprije u osnutku Turističke zajednice nakon što je Otok proglašen turističkim mjestom.

       Zahvaljujući turističkim potencijalima, prirodnoj i kulturnoj baštini, Otok je jedno od rijetkih mjesta u Vukovarsko-srijemskoj županiji koje je 1994. godine proglašeno turističkim mjestom. Spačvanski šumski bazen, bogatstvo flore i faune, šumski vodotok Virovi, lovni turizam, suvara te ostali popratni dijelovi koji obogaćuju turizam na ovim prostorima sadržaji su koji su Otok u vrlo kratkom roku svrstali u turističko mjesto. Već 1998. godine je osnovana Turistička zajednica Općine Otok.

       Još iz davne 1975. godine u Otoku se po uzoru na Austriju i Sloveniju razvijao seoski turizam. Zapravo su to bili počeci razvoja seoskog turizma u istočnoj Hrvatskoj. Otok je izabran prije svega što njegova seoska domaćinstva zadovoljavaju posebne kriterije, standarde, te što je to mjesto s čistim zrakom i vodom, zdravom klimom, prirodnim bogatstvima i kulturnim naslijeđem te bogatom folklornom baštinom.

       Mogućnost bavljenja poslova s domaćim ukućanima (kupljenje sijena, košenje djeteline, berba …). odmor na seoskom imanju, uz mogućnost vlastitog planiranja detalja boravka, predstavljaju izvrsnu protutežu svakodnevnom stresu, uz bogatu ponudu domaće zdrave hrane. No, u budućnosti će se velik značaj pridavati boravku gostiju na stanovima pod šumom i na obiteljskih seljačkim gospodarstvima.

       Turističku ponudu na području Grada Otoka mogu činiti osobito njezini prirodni i kulturni potencijali:

       Prirodnu baštinu čine:

•-          Lože – specijalni rezervat šumske vegetacije,

•-          Virovi, zaštićeni prirodni krajolik,

•-          Autohtone vrste ptica, lov, ribolov, rekreacija, izleti,

•-          Pašnjak Čistine – prirodno mrjestilište šarana,

•-          Hrast orijaš,

•-          Crna slavonska pasmina svinja,

•-          Otočka kulenijada

       Kulturnu baštinu čine:

•-          Otočka suvara,

•-          Vir grad,

•-          Otočko proljeće – kulturna, gospodarska i športska manifestacija,

•-          Konjička manifestacija Zlatne grive,

•-          Josip Lovretić i Lovretićeve večeri,

•-          Zbirka kulturno-povijesnih i etnografskih predmeta Josipa Bašića,

•-          Spomenik poginulim hrvatskim zrakoplovcima i braniteljima Otoka i spomenik poginulim branitelja Komletinaca,

•-          Sakralna kulturna baština,

•-          Otočki list,

•-          Eko aktivnosti

        

        PRIRODNA BAŠTINA

       U području zaštićenih prirodnih predjela na području grada postoje dvije značajne lokacije a to su Lože i Virovi:

         LOŽE su specijalni rezervat šumske vegetacije. Rezervat je pod zaštitom od 1975. godine, a predstavlja staru slavonsku hrastovu šumu sa stablima impozantnih dimenzija. U rezervatu nisu dozvoljene radnje koje bi mogle narušiti njegova svojstva (branje i uništavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja, unošenje stranih vrsta, melioracijski zahvati, razni oblici privrednog i drugog korištenja i sl.). Rezervat je prvenstveno namijenjen znanstvenim istraživanjima, te edukaciji učenika i studenata. U njemu je postavljena trajna ploha u okviru programa UNESCO-a – MAB (čovjek i biosfera). U rezervatu je ovakav režim zaštite potrebno provoditi do 200 godina starosti sastojina, a ako bude zadržao današnju vitalnost moguće je zaštitu i produžiti. U rezervatu je moguće vršiti sanitarnu sječu – uklanjanje sušaca, vjetroloma i vjetroizvala.

         VIROVI su proglašeni zaštićenim krajolikom Vukovarsko-srijemske županije. Područje obuhvaća rječicu Virovi i okolnu šumu hrasta lužnjaka. Virovi su prirodni fenomen. Zbog gotovo netaknute prirode Otočki virovi su sačuvali autohtone vrste ptica kakve ornitolozi nalaze samo u predjelu tog neobičnog vodotoka. Slično je i s ribama kakvih ima samo u tom šumskom potoku.  Virovi su omiljeno izletište Otočana, Vinkovčana, Bošnjačana, Županjčana … Oni su raj za sve ljubitelje bujne i lijepe netaknute prirode. Neophodno je održati postojeću kvalitetu vode i očuvati okoliš Virova, a u suradnji s resornim ministarstvima izraditi projekt razvoja turizma na ovom prostoru.

             Malo je poznato da je šuma hrasta lužnjaka jedinstvena u svijetu po svojoj površini upravo na području šumskog spačvanskog bazena kojemu pripada i područje Grada Otoka. Ova je šuma sastavni dio nacionalne ekološke mreže a bogata je vodotocima Bosuta, Spačve, Brežnice, Virova, Lubnja i Studve.

Istražili smo Otočke virove koji pripadaju području Grada Otoka.

Virovi su zaštićeni krajolik Vukovarsko-srijemske županije koji obuhvaća rječicu Virovi i okolnu šumu hrasta lužnjaka na udaljenosti 100 m od obale. Preko 70% omeđeni su šumom hrasta lužnjaka.

Virovi su prirodni fenomen. Zbog gotovo netaknute prirode Otočki virovi i njezina obala su sačuvali svoj izvorni izgled za razliku od Bošnjačkih Vjerova. Virovi su omiljeno izletište Otočana, Vinkovčana, Bošnjačana, Županjčana … Oni su raj za sve ljubitelje bujne i lijepe netaknute prirode. Uz virovsku vodu obitavaju i autohtone vrste ptica kakve ornitolozi nalaze samo u predjelu tog neobičnog vodotoka. Slično je i s ribama kakvih ima samo u tom šumskom potoku

Od potoka i rijeka Virovi se razlikuju specifičnim hidrodinamičkim, geološkim, klimatskim, fizičko-kemijskim i biološkim osobinama. Većim dijelom godine virovi imaju odlike močvare što dokazuje močvarna vegetacija u priobalnom pojasu. Za vrijeme velikih oborina u proljeće i u jesen vodostaj se znatno podigne. Tada virovi uspostavljaju prirodnu vezu protočnu s rijekom Spačvom, a preko nje s Bosutom i Savom, ponašajući se kao sporotekuća rječica.

Virovi skupljaju vodu iz šuma u području Bošnjaka i Otoka, dugi su 18,380 m, široki oko 60 m, dubina im je 2-7 m, no u biološki najinteresantnijim zonama Ralje i Živačine širina im iznosi i preko 100 m.

Površina je 79 km2 koja gravitira vodotoku Spačva (slivna površina).

Voda je u Virovima bistra u površinskom sloju, dok su dublji slojevi sivkastozeleni zbog otopljenih minerala i planktona i od jako izraženog procesa zarašćivanja ovog staništa makrofitnom vegetacijom.

Značajnu ulogu u vodostaju Virova imaju podzemne vode koje se kreću na dubini 1,75 – 2,75 m ispod površine zemljišta pa zato nikad ne presušuju. Dakle od prirodnog fenomena izvorišta – vira nastao je vjerojatno i naziv Virovi.

Središnji, površinski dio Virova je bez vegetacije, u priobalnom području nalaze se raznovrsne flotalne biljke u izdvojenim asocijacijama: lopoč (Nymphea alba), lokvanj (Nuphar luteum), mali lopoč (Nymphoides peltata), dvornik (Polygonium amphibium), vodena leća (Lemna minor), žabnjak ljutić (Hidrocharis morsus ranae) i rašac (Trapa natans). Čitave livade gradi vošćika ili drezga, krocanj, žabnjak i mnoštvo zelenih končastih algi.

Dno Virova pokriveno je muljem koji omogućuje život raznim ličinkama prije svega mnogobrojnih kukaca. Miran vodeni tok omogućuje i planktonski način života. Trska, rogoz, šaš i šašina najbujnije su razvijeni u “oazi” Živačine gdje se nalazi šumska krčevina kružnog izgleda s površinom oko 3 km. Zbog obilja sunca i vlage trska ovdje premašuje visinu čovjeka pa u njoj nalaze sklonište brojne životinje. Zahvaljujući bujnoj vegetaciji u vodi Virova nalaze se raznovrsni kukci koji služe kao hrana brojnim ribama i drugim životinjama.

Ovdje žive ribe nizinskih voda: šaran, linjak, štuka, som, karas, sunčani karas, bjelica, grgeč – bandar – bulješ – okan ili ostriž, deverika, žutooka, keder i čikov.

Cijelo područje Spačvanskog bazena – predstavlja i području važnom za ptice EU (tzv. SPA područje) odnosno potencijalno područje EU ekološke mreže NATURA 2000. Oko poplavnih šuma hrasta lužnjaka nalazilo se vrlo malo pašnjačkih površina koje i danas predstavljaju vrijedna hranilišta i odmorišta za ugrožene životinjske vrste posebice ptice. Među pticama ističu se bijela roda, crna roda, bijela čaplja, crna liska, siva čaplja, divlja patka, orao ribič, golub grivnjaš te orao štekavac – veliki riblji orao koji je veoma prorijeđen i prijeti mu izumiranje. Od sisavaca u vodi živi vidra, a na pojilo dolazi lisica, divlja svinja, srna i jelen.

Općenito možemo reći da su fauna i flora Virova slični onima u Kopačevu. U neposrednoj blizini Virova nalazi se upravljan Rezervat hrasta lužnjaka Lože. Zbog izvrsnih genetskih svojstava žir s obala Virova, kao sjemenski materijal, šalje se po cijeloj Europi te ovaj podatak dovoljno govori i o biološkoj vrijednosti ekosistema Virovi.

 

Održavanje postojeće kvalitete vode Virova – izgradnjom preljeva

Virovi u sušnijem dijelu godine ostaju bez kontakta sa Spačvom. U svrhu povećanja vodne količine na Virovima, izgrađen je objekt kojim se voda zadržava na zadovoljavajućoj razini u sušnom periodu tzv. preljev tipa široki prag dužine 14 m, a širine 4m. Objekat je izgrađen na trasi napuštene ceste Otok-Bošnjaci. Na koti od 79.00 m.n.m. nema gotovo nikakvog toka. Projektirani nivo izaziva izlijevanje u šumskim površinama u dijelu veliki utuš (rukavac virova) i veći broj šumskih kanala. Opća je karakteristika ovih kanala da dovede vodu iz niskih šumskih areala u Virove, a da su postavljeni tako što idu iz apsolutno nižih terena na više. Stoga se projektant odlučio da one dijelove kojima ne smeta vodostaj 79.00 m.n.m. ostavi pod utjecajem podignutih virova, a tereni koje ugrožava taj vodni nivo osigurani su prevođenjem u sliv Bistra-Spačve ili upuštanjem u Virove nizvodno od preljevne građevine. Na kanalu Veliki utuš zatrpan je postojeći propust, čime se tok u tom kanalu usmjeruje na dvije strane; nizvodno od propusta u sliv Virova, a uzvodno u sliv Bistra-Spačve. Tako se održava postojeća kvaliteta vode Virova.

Grad Otok je usvojio Prostorni plan uređenja kojim se predviđa izgradnja sportsko-rekreacijske zone izvan zaštićenog prostora Virova.

 

         AUTOHTONE VRSTE PTICA, LOV, RIBOLOV, REKREACIJA, IZLETI       Utvrđeno je da su se tu uz šumski bazen sačuvale autohtone vrste ptica kakve ornitolozi nalaze samo u predjelu tog neobičnog vodotoka, a i raznih vrsta riba: štuka, crvenperka, bulješ, šaran, som, linjak i babuška. Bogatstvo divljači u spačvanskoj šumi nudi tradicionalno je izazov lovcima. Dakle, pružaju se izvanredne mogućnosti lovno-ribolovno-rekreacijskog i izletničkog turizma.

Velike su neiskorištene mogućnosti foto-lova ptica kakve ornitolozi nalaze samo u ovom predjelu neobičnog vodotoka i šumskog bazena (crne rode, orlovi štekavci, grmuše, ptice pjevice, močvarice itd.). Planira se izgradnja drvenih platformi za foto i video promatranje ptica i životinja.

U središtu Otoka i neposrednoj blizini nalazimo desetak gnjezdišta bijelih roda te nešto manje u Komletincima.

         PAŠNJAK ČISTINE – PRIRODNO MRJESTILIŠTE ŠARANA

       Tijekom proljetnih mjeseci Virovi se uslijed velikih količina kiše izlijevaju na šumske površine te na pašnjak Čistine, najpoznatije prirodno mrjestilište šarana na području istočne Hrvatske.

Elaborat o posebnoj krajobraznoj cjelini Čistina od ekološke je i kulturne važnosti. Nastoji se utvrditi populacije faune, njihovu zaštitu, florne elemente, odnosno sastav, kemijski sastav tla, vode, ihtiofaunu (ribe) te njihovu prirodnu hranu s posebnim naglaskom jednih od zadnjih prirodnih šaranskih mrjestilišta na ovom području.

         HRAST ORIJAŠ

       Na pašnjaku Čistine uz rub spačvanskog šumskog bazena očuvan je hrast orijaš koji je star više stotina godina. Hrast orijaš značajno doprinosi obogaćivanju prirodne baštine područja Grada Otoka. U tijeku je izrada prijedloga za njegovo stavljanje pod zaštitu.

         CRNA SLAVONSKA PASMINA SVINJA

       Na pašnjaku Čistine nalazi se i objekt na kojem se uz rub šumskog bazena Spačva može vidjeti crna slavonska svinja. To je hrvatska autohtona pasmina svinja koja se tradicionalno uzgaja na ovim prostorima. Zakonom o zaštiti izvornih pasmina je zaštićena od izumiranja. Posebno je značajna što je vrlo otporna. Može se s lakoćom uzgajati ekstenzivnim načinom, odnosno na pašnjaku. Meso joj je vrlo kvalitetno te se od zrelih odraslih crnih svinja, odnosno njihovog mesa kao sirovine, pripremaju vrlo kvalitetni proizvodi (kulen, kobasica itd.) i predstavljaju posebno zdravu hranu jer se dobiva zdravim načinom uzgoja.

       Otočka kulenijada prezentira i proizvod domaćeg kulinarstva osobitog ukusa i kvalitete od crne slavonske autohtone pasmine svinja koja izaziva veliku pozornost diljem Hrvatske zahvaljujući Udruzi uzgajatelja crne slavonske pasmine svinja čije je nacionalno sjedište u Otoku.

         OTOČKA KULENIJADA

       Otočani tradicionalno organiziraju Otočku kulenijadu čiji je specijalitet upravo kulen od domaćih pasmina svinja. Na kulenijadi se natječu proizvođači u kakvoći kulena. Vrši se degustacija visoko ocijenjenih kulenova, dodjeljuju priznanja i nagrade najboljim proizvođačima. Organizira se obilna večera tradicionalne slavonske kuhinje, slavonske rakije, osobito šljivovice, vina i ostalog pića, uz cjelovečernju pratnju slavonskih glazbenika. Cilj je promoviranje domaćeg slavonskog kulena, povezivanje proizvođača iz cijele Hrvatske, promoviranje mesa od crne slavonske pasmine svinja kao buduće ekološke hrane, reklamiranje kulena, prikaz običaja ovog kraja (narodne nošnje i sl.).

         KULTURNA BAŠTINA

       OTOČKA SUVARA je registrirani spomenik najviše kulturne vrijednosti koja Otok svrstava među 13 lokacija u Republici Hrvatskoj sa statusom etno-muzeja na otvorenom. O suvarama u Otoku, kao nacionalnoj, europskoj i svjetskoj vrednoti tradicionalnog graditeljstva,  knjigu su napisali Mirko Martinović i Josip Bašić.
VIDEO SPOT NHT&STANKO ŠARIĆ
Otočka suvara
Produkcija: DESIGN STUDIO D
Kamera i montaža:Darko Puharić

SUVARA – SVJETSKI RARITET

  

Otočka suvara, mlin na konjski pogon, koji datira iz 19. stoljeća, spomenik je najviše kulturne vrijednosti i jedini obnovljen i očuvani objekt te vrste u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Ponuda iz mlina bit će posebna atrakcija za brojne ljubitelje prirodne zdrave hrane dobivene iz brašna samljevene žitarice okretanjem žrvnjeva (kamenova) a po recepturi Josipa Lovretića također iz 19. stoljeća. Izrađen je suvenir suvare od terakote. Napisana je i knjiga o osam otočkih suvara koja svjedoči o stoljetnoj prisutnosti ove vrste tradicijskog graditeljstva i meljave žitarica u Otoku. Konji Konjogojske udruge «Otok» često prezentiraju meljavu brojnim posjetiteljima suvare. Prezentacija suvare vršena je i u Japanu gdje je pobudila izuzetnu pozornost tog dijela svijeta. Znak suvare nalazi se u grbu općine. Suvara je svjetski raritet.

Što je suvara?

Mljevenje žitarica na našem području ima dugu tradiciju te zato poznajemo nekoliko načina mljevenja: žrvnjem, vodenicom, suvarom, vjetrenjačom, vatrenkom (paromlinom) i naposljetku suvremenim mlinom. U ovom projektu želimo opisati suvare u Otoku s obzirom na njihovu specifičnu povijesnu pojavnost i osobitost koja je ostala očuvana u narodu do danas kao jedinstveni spomenik tradicijskog graditeljstva i mlinarstva u Republici Hrvatskoj i jugoistočnom dijelu Europe.

Suvara je mlin na suhom koji su u prošlosti pokretali volovi ili krave, a ponajviše konji. Služila je za meljavu žitarica: pšenice, ječma, kukuruza i zobi. U njoj se mljela i sol za životinjsku i ljudsku ishranu.

Zašto i kada je započela intenzivnija izgradnja suvara na ovim prostorima?

Prve zapise o suvarama na ovim prostorima nalazimo u drugoj polovini 18. stoljeća. Još je Marija Terezija, austrijska kraljica i hrvatska carica, 1751. poticala izgradnju suvara na ovim prostorima svojom naredbom o demontiranju vodenica radi reguliranja vodotokova i uspješnije obrane od poplava savskih i drugih voda. Vodenice na Savi su onemogućavale nesmetanu plovidbu, usporavale protok vode, a često se preko njih krijumčarila sol te širile zarazne bolesti. Još je više bilo vodenica potočara između Save i Bosuta koje su onemogućavale da se vode nakon poplava brže povlače. Osobiti je problem s vodenicama bio zimi kada ih okuje led, a u proljeće i jesen do njih je bilo teško doći zbog raskvašenih putova. Svi ti nedostatci vodenica, pokazalo se kasnije, bili su prednosti suvara.  Osim toga, suvara se najčešće gradila u naselju i u svako se godišnje doba moglo u njoj mljeti, svatko bi znao svoj red, dan i sat meljave. Meljava je u suvari bila jeftinija, a brašno se dobivalo od vlastite žitarice. Tako su suvare sve više zamjenjivale vodenice koje su postupno nestajale, najvećim dijelom već tijekom 19. stoljeća.

No za brojniju gradnju suvara u Otoku odlučujuće su bile velike dvogodišnje poplave oranica uzrokovane izlijevanjem Bosuta i Save, otapanjem snijega i jakom dugotrajnom kišom 1784. i 1785. godine.  Zbog toga je Generalna komanda 1786. godine predložila da se vodenice zatvore, a umjesto njih uvedu suvare uz trogodišnje do šestogodišnje oslobođenje od poreza i besplatno davanje šumskih trupaca. U prostoru između Save i Bosuta krajem 19. stoljeća zabilježeno je postojanje suvare u Privlaci, Andrijaševcima, Jankovcima, Rokovcima, Vinkovacima, Štitaru, Babinoj Gredi, Vrbanji i Strošincima.

Tko je i kako gradio suvare?

Osnovni porodični i društveni oblik organiziranosti bila je kućna zadruga koja se sastojala od članova istog roda, po nekoliko obitelji. Ovako udruženi zadrugari su lakše mogli organizirati radove u poljodjelstvu i stočarstvu, a vojnim je vlastima Vojne krajine bilo puno lakše kontrolirati život u njima i organizirati sve potrebno za vojnu organizaciju. Gradnja suvare bila je veći graditeljski pothvat tako da su ih gradile ili bogatije kućne zadruge ili više njih. Ako je suvaru podiglo više kućnih zadruga, prema njihovom doprinosu izgradnji utvrđivalo se i pravo korištenja, tj. pravo meljave izraženo u danima i satima. Za izgradnju suvare je bilo potrebno odobrenje vojne vlasti koja je utvrđivala pogodnu lokaciju i odobravala potrebne količine šumske građe (hrasta, graba, gloga, brijesta, jelovine). Hrastova je građa bila osnovni materijal. Suvare su bile pokrivene šindrom, trskom ili slamom. Bile su ozidane ciglom, a nerijetko se postavljao i pleter. Za izgradnju i podešavanje suvare korišteno je umijeće vrhunskih majstora, osobito tesara. Ono što zadivljuje kod suvare su preciznost i točnost izvedbe drvenog mehanizma koji je morao biti u savršenoj ravnoteži.

Koliko je Otok imao suvara?

U Otoku postoje vjerodostojni podatci za osam suvara koje su izgrađene tijekom 18. i 19. stoljeća. To su Galovićeva, Pavlovićeva, Đurkinova, Sokalićeva, Matanova, Franjkova, Marinkova i Tomašević ili Klarina suvara. Suvare su dobivale nazive po kućnim zadrugama koje su ih gradile ili po vlasniku zemljišta na kojem su izgrađene. Do danas je ostala očuvana jedino Tomašević ili Klarina suvara koja na tetivi ima urezbarenu 1863. godinu, a pretpostavlja se da je izgrađena još i ranije. Registriran je spomenik najviše kulturne vrijednosti u Republici Hrvatskoj još od 1972. godine. Ova je suvara imala tri obnove. Prva je obnova bila od 1968. do 1970. godine, druga obnova 1981./1982. godine. Prva i druga obnova suvare bile su djelomične. Treća je obnova bila najtemeljitija, a trajala je od 1997. do 2004. godine.

Kratak opis suvare kroz meljavu?

Od osam suvara sedam ih je nepovratno izgubljeno. Ostala je samo Tomašević ili Klarina suvara koju ćemo ukratko opisati kroz postupak meljave. Suvara ima tri osnovna dijela: šatru s pogonskim dijelom, mlinište s prijenosnim mehanizmom i uređajem za mljevenje i stan mlinara. Najkarakterističniji je dio suvare njezin pogonski uređaj smješten u velikoj šatri visine 8,55 m. Glavni mu je dio veliko „koleso” kružnog oblika i promjera 14 metara zbog čega i šatra ima kružni oblik. S vanjske strane kolesa je uglavljeno 520 grabovih klinova „palceva”, tako da koleso ima izgled i funkciju zupčanika. Sklopom horizontalnih i kosih greda „motoruga” koleso je povezano s centralnim okruglim stupom, „vretenom”, zvanim još i „veliko vreteno”. Pomeljarac, koji je ujedno bio i kočijaš, u suvaru uvodi jednog ili dva, a po potrebi i četiri konja, otvaranjem drvenih vrata između dva zidana ili drvena kolišta. Kada bi se uvodili konji, moralo se „suvaru dići” tj. vukući konopac nagnuti koleso na stranu suprotnu ulazu u šatru, a zatim „spustiti” kako bi se upregli konji.

Prilikom meljava veliko se vreteno okreće oko svoje osi i preko 520 drvenih zubaca na kolesu pokreće malo vreteno s devet lastavica, a ono dalje pokreće gornji (pokretni) kamen u mliništu kojim se melje žitarica. Suvadžija bi kroz prozorčić pratio meljavu jer su se grabovi zupci, osobito kada su u suvari bili nemirni konji, često lomili. Djeca su često sjedila na kolesu uživajući u vožnji u krug. Za jedan sat meljave na par konja moglo se samljeti do pedeset kilograma različitih žitarica od čega bi suvadžija sebi uzimao „ušur” koji je iznosio 3%. U tjednu se mljelo šest dana, a sedmi je dan suvadžija čekićima pokivao obadva kamena. Posljednja meljava u Tomašević ili Klarinoj suvari zabilježena je sredinom 20. stoljeća.

U stanu mlinara je živio suvadžija sa svojom obitelji koja je često znala brojati i do sedam članova. Stan je sada opremljen starim predmetima iz etno-zbirke Josipa Bašića.

Kako se upravljalo suvarom?

Suvare su se razlikovale po uspješnom vođenju koje je ponajviše zavisilo o dobrom suvadžiji i glavnom tutoru koji su se brinuli o održavanju suvare kako bi bila u funkcionalnom stanju i na raspolaganju pomeljarima u svako doba. Oni su za svoj rad odgovarali upravi. Ketuši su imali pravo meljave i obvezu sudjelovanja u održavanju suvare i plaćanju mlinara. Ketuši Tomašević suvare bili su podijeljeni u devet „redova”. Svaki je red imao 24 sata meljave prema redoslijedu izraženom u danima i satima u ketuškoj knjižici. Na čelu svakog reda bio je „tutor”, a jedan od devetorice bio je „glavni tutor”. Svaki je tutor imao popis ketuša u svojem redu od kojih je skupljao novac za održavanje suvare i predavao ga glavnom tutoru. Primjerice već 1972. godine je zabilježeno 49 ketuša ove suvare. 2. veljače svake godine ketuši Tomašević suvare održavali su godišnju skupštinu.

Kada su nestale suvare?

Nestanak suvara je bio postupan. Već koncem 19. stoljeća u Otoku je proradila vatrenka – paromlin. No, seljaci su rado dolazili mljeti u suvaru sve do sredine 20. stoljeća zato što nisu morali čekati u redu da bi samljeli žitaricu. Osobito je bilo ukusno brašno iz suvare sitno samljeveno iz vlastite žitarice. Pojava električnih mlinova potpuno je potisnula suvare i od tada započinje i njihova potpuna agonija.

OTOČKA SUVARA: ETNO MUZEJ NA OTVORENOM

Obnovljena će suvara biti i ostati svratište znatiželjnika, istraživanja graditeljskih stručnjaka, zaljubljenika mlinskog kamenja okovanog mirom i ljubavlju prema običnim, ali uzvišenim stoljećima postojanja otočkih suvara.

Cjelovitost kulturnog izričaja i dodatne vrijednosti suvare upotpunit će susjedna stara kuća i okućnica narodnog graditeljstva sa svim potrebnim sadržajnim prostorima za smještaj većeg dijela etno-zbirke, koju je grad uvrstio u svoj plan očuvanja kulturne baštine radi osnivanja cjelovitog etno-muzeja na otvorenom.

Obiteljski je dom egzistencijalno svjedočanstvo ljudskog života. Očuvanjem stare kuće s okućnicom stvaramo mogućnost dubljeg upoznavanja domaćim i stranim posjetiteljima gospodarskog, materijalnog, socijalnog, duhovnog i kulturnog bitka koji je izrastao iz prošlosti. Kuća je važan spomenik tradicijske kulture koji treba sačuvati.

Dvorište suvare i susjedne kuće je popločeno starom ciglom i spaja prostor između stambenih i gospodarskih zgrada u kojemu se slobodno kreću kokoške s pilićima i mačke, u kojemu se organizira svinjokolja, pravi kulen od crne slavonske pasmine svinja, sprema zimnica, peče kruh i ostali proizvodi u krušnoj peći od brašna dobivenog meljavom žitarica između suvarskog kamena, prostor u kojem se peče rakija šljivovica, održavaju svatovski običaji. Izvorna jela pripremljena na tradicionalni način svakako će u budućnosti pobuditi interes posjetitelja. To je prostor koji već sada ima svoju iznimnu kulturnu i turističku vrijednost.

Prostor suvare, kuće i okućnice bi se mogao urediti tako da prikazuje prehrambeno naslijeđe, naslijeđe kulture stanovanja koju će dočarati unutarnja stara oprema i predmeti, naslijeđe društvenog življenja, običaja i navika. U tom bi se prostoru mogle upriličiti kulturne priredbe Večeri Josipa LovretićaVečeri Otočkog lista i brojne druge kulturne i gospodarske manifestacije Otočkog proljeća. U dvorištu bi bilo moguće postaviti seljačka kola, oruđa i druge poljoprivredne naprave  kojima se obrađivala zemlja i ubirali plodovi, išlo na izlet slavonskim hrastovima orijašima, u lov u spačvanski šumski bazen i ribolov na Čistine, Virove, Spačvu, Brežnicu i Bosut. U tu je svrhu moguće koristiti i konje konjogojske udruge iz Otoka te ugostiteljsko-turističku ponudu zainteresiranih fizičkih i pravnih osoba.

Nasuprot suvari u staroj kući svoj opančarski zanat iz hobija njeguje Ivan Popić koji pola stoljeća svojim opancima oprema brojne članove slavonskih kulturno-umjetničkih društava. Nadamo se da će ovaj rijetki, ali unosni opančarski zanat, preuzeti mladi naraštaji. A nedaleko suvare u istoj ulici je i sjedište Udruge uzgajivača crne slavonske pasmine svinja čiji članovi proizvode kulin posebnog okusa i kvalitete, jedinstven u ovom dijelu Europe, zbog uzgoja autohtone pasmine koja je ovdje tijekom povijesti imala prebivalište. Svake se godine u sklopu Otočkog proljeća organizira poznata Otočka kulenijada.

Nedaleko od suvare u tradicijskoj kući i okućnici obitelji Antuna Markovića moguće je već sada prirediti tradicijske sadržaje, ali i upoznati se u susjedstvu s radom suvremenog mlina «Anđelo»  koji je započeo raditi 2004. godine.

         VIR GRAD

       U neposrednoj blizini otočkih Virova nalaze se jedva vidljivi ostatci VIR GRADA, bivše utvrde podignute u 14. i 15. stoljeću radi obrane od Turaka.

         OTOČKO PROLJEĆE, KULTURNA, GOSPODARSKA I SPORTSKA MANIFESTACIJA

       Kulturni život ponajviše je obogaćen OTOČKIM PROLJEĆEM, kulturnom, gospodarskom i sportskom manifestacijom koja se od 1993. godine tradicionalna održava u svibnju i lipnju s bogatim i sadržajnim programom. Uz Organizacijski odbor manifestacije u realizaciji programa Otočkog proljeća sudjeluju Kulturno-umjetničko društvo Josip Lovretić iz Otoka i Kulturno-umjetničko društvo Filipovčice iz Komletinaca, gotovo sve udruge, klubovi, društva, zajednica i ustanove koje djeluju na području općine. Na takav se način još više afirmiraju i potiču na rad udruge.  Manifestacija ima cilj očuvanja i razvijanja šokačke i slavonske kulturne baštine. Svojim aktivnostima profilirale su se i Pjevačka skupina Vezenke iz Otoka i Pjevačka skupina Maje iz Komletinaca, a u novije vrijeme utemeljen je i Pjevački zbor mladih Gracija u Otoku. Udruga likovnih umjetnika Otočki vir svake godine upriliči niz zanimljivih izložbi. Nasuprot suvare svoj opančarski stari zanat iz hobija još uvijek njeguje Ivan Popić koji pola stoljeća svojim opancima oprema brojne članove slavonskih kulturno-umjetničkih društava.

  

            KONJIČKA MANIFESTACIJA «ZLATNE GRIVE»

       Na pašnjaku Čistine izgrađen je improvizirani prostor za konjički sport, koji je uredila konjogojska udruga iz Otoka i gdje se u sklopu programa Otočkog proljeća tradicionalno održava konjička manifestacija pod nazivom Zlatne grive. U sklopu manifestacije organizira se izložba konja članova Konjogojske udruge Otok, turnir u teklićkom jahanju, dresurnom jahanju, natjecanja u vožnji dvoprega i preskakanju prepona.Osobitu pozornost brojne publike pobuđuju tradicionalna natjecanja u potkovijadi i utovaru trupaca «vagačom».

Konjička manifestacija koja je u naglom usponu a koju je pokrenula konjogojska udruga iz Otoka. Svrha manifastecije je promocija  konjogojstva, uzgoj i očuvanje pasmina, ali i promocija konjičkog športa. Manifestacija ima obrazovni i natjecateljski sadržaj. Manifestaciji treba dati veće značenje i izgraditi odgovarajuću športsko-rekreacijsku zonu koja će postati središte ukupne konjogojske aktivnosti i konjičkog športa šireg područja.

         JOSIP LOVRETIĆ I LOVRETIĆEVE VEČERI

       JOSIP LOVRETIĆ (1865-1948), svećenik i hrvatski etnograf rodom iz Otoka, ostavio je u naslijeđe etnografsku monografiju «Otok», zapise o narodnom životu i običajima ovog kraja, osobito Otoka, iz 19. stoljeća. Ova se monografija pomno iščitava tijekom Lovretićevih večeri koje se povremeno upriličuju. Otočani u budućnosti namjeravaju ustrajati u tradicionalnom organiziranju Lovretićevih večeri.

        

         ZBIRKA KULTURNO-POVIJESNIH I ETNOGRAFSKIH PREDMETA JOSIPA BAŠIĆA

       Ministarstvo kulture je 2005. godine stavilo pod preventivnu zaštitu privatnu zbirku etnografskih i kulturno-povijesnih predmeta u Otoku, a 2006. godine je doneseno rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra i registraciji zbirke. Zbirka se sastoji od raznorodnih uporabnih predmeta seoskog domaćinstva, odjevnih predmeta, alata iz područja poljoprivrede, šumarstva, zanatstva i obrtništva, sakralnih predmeta, kao i predmeta koji prezentiraju kulturnu povijest sela. Vlasnik zbirke Josip Bašić bavi se prikupljanjem starih predmeta od 1966. godine i prikupio je više od 700 predmeta koje želi darovati Gradu Otok, u baštinu budućim generacijama. Tijekom 2007. godine će započeti izgradnja zgrade Doma kulture u Otoku u sklopu koje će biti rezerviran prostor za Gradski muzej a i  smještaj dijela predmeta iz zbirke Josipa Bašića.

       SPOMENIK POGINULIM HRVATSKIM ZRAKOPLOVCIMA I BRANITELJIMA OTOKA I SPOMENIK POGINULIM BRANITELJIMA KOMLETINACA

       U središtu Otoka na Trgu kralja Tomislava podignut je spomenik poginulim hrvatskim zrakoplovcima i braniteljima Otoka,  koji u vrijeme održavanja Otočkog proljeća budi sjećanja na  veličanstvenu pobjedu oružanih snaga Republike Hrvatske u Domovinskom ratu. Također je i u središtu Komletinaca podignut spomenik poginulim braniteljima Komletinaca.

  

SAKRALNA KULTURNA BAŠTINA

       Za poklonite vjerskog turizma ističe se sakralna, kulturna i spomenička vrijednost katoličke crkve svetog Antuna Padovanskog u Otoku i crkve Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Komletincima. Unutrašnjost gornjeg dijela otočke crkve odiše slavonskim motivima, a u prostranoj kripti crkve smješteni su vrijedni sakralni predmeti. Najstariji i najvrijedni su drveni kipovi Isusa i Marije koji prikazuju patnju, muku, tzv. pijeta. U kripti se tijekom zimskih dana i u drugim iznimnim prigodama slavi sveta misa, a po potrebi održava i dio kulturnih manifestacija. Na mjesnom groblju u Otoku ispred mrtvačnice postavljene su postaje križnog puta urezbarene u plohe hrasta lužnjaka, rad kiparske kolonije iz Ernestinova predvođene Matom Tijardovićem.

Crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Komletinci, izgrađena je 1812. godine u baroknom stilu. Ona je spomenik koji će se nakon obnove ponovo staviti pod zaštitu. U tijeku je i izrada projektne dokumentacije za obnovu kapelice izgrađene 1859. godine na mjesnom groblju u Komletincima. Na toj lokaciji, koja dominira usred ravnice, sniman je i film «Đuka Begović».

       OTOČKI LIST

       O svim aktivnostima na području grada, o radu i djelovanju mnoštva udruga, klubova, društava i zajednica, kako u civilnom tako i u vjerskom životu, može se pročitati u Otočkom listu gdje je umetnut Župni list župnih zajednica iz Otoka i Komletinaca, glasilu koje izlazi od konca 1999. godine.

         EKO AKTIVNOSTI

       Važan dio turističke valorizacije nekog prostora je i ekološka briga i uređenje neposredne životne sredine koja je ponajviše karakteristična za gradove. Briga o eksterijeru govori jako puno o ljudima iz određene sredine. Naselja Grada Otok u tom su dijelu samo naslijedila navike iz doba Vojne granice – disciplinu, higijenu kuća i dvorišta, urednost koja može biti uzor uređenja okoliša i ostalim susjednim općinama.

U Otoku je izgrađen perivoj čiji je projektant poznati arhitekt za hortikulturu svjetskog glasa gospodin Dragutin Kiš iz Zagreba, autor niza hortikulturnih publikacija. Tako središte Otoka odiše lijepo uređenim ukrasnim grmljem cviijećem i drvećem koje uresuje spomen park prvim poginulim hrvatskim zrakoplovcima i braniteljima Otoka u Domovinskom ratu.

Potrebno je naglasiti da je Hrvatska turistička zajednica u okviru ekološko-edukativne akcije “Volim Hrvatsku” dodijelila naselju Otok priznanje “Zeleni cvijet” 2001.godine i 3. mjesto u kategoriji uređenosti središnjeg trga. Upravo je otočki trg prostor koji slučajnom posjetitelju ili prolazniku ostavlja dojam da se nalazi u gradu. Takav moderni i urbani trg nema niti jedno naselje u Vukovarsko-srijemskoj županiji, naravno izuzimajući gradove.

Kako ovaj primjer uređenosti okoliša ne bi bio usamljen potrudila se Predškolska ustanova “Pupoljak” Otok (dječji vrtić) i njihove odgojiteljice. Naime, 21. studenog 2003. godine u Sisku je Hrvatska turistička zajednica u ekološko-edukativnoj akciji “Volim Hrvatsku” dodijelila diplomu “Zeleni cvijet” sa srebrnim znakom otočkom vrtiću za uređenje okoliša. Ubrzo nakon toga 12. prosinca 2003. godine u Županji je Hrvatska turistička zajednica Vukovarsko-srijemske županije u okviru ekološko-edukativne akcije “Volim Hrvatsku” dodijelila priznanje “Zeleni cvijet” sa zlatnim znakom Dječjem vrtiću “Pupoljak” Otok za opću uređenost i uređenost okoliša.

Kako bi se što više ljudi dovelo do ekološkog osvještenja brinu se i članovi Pokreta prijatelja prirode “Lijepa naša” u svojim čestim konkretnim akcijama uređenja, posebno javnih površina.
Za ekološku se budućnost na prostoru Grada Otok već brinu nove generacije Otočana i Komletinčana. Naglasimo da su obje osnovne škole, Josipa Lovretića i «Vladimir Nazor», uz vrlo oštre kriterije koje je trebalo zadovoljiti, zadobile status “EKO ŠKOLA”, zbog brige o okolišu i intenzivnog razvijanja ekološke svijesti kod svojih učenika.

MOGUĆI SUBJEKTI – AKTIVISTI PROMIDŽBE TURIZMA NA PODRUČJU GRADA OTOKA

1. KONJOGOJSKA UDRUGA OTOK, organizira Konjičku manifestaciju «Zlatne grive».

2. UDRUGA ZA OSNIVANJE MUZEJSKE ZBIRKE OTOK,  organizira izložbe.

3. UDRUGA UZGAJATELJA CRNE SLAVONSKE PASMINE SVINJA, suorganizator

    Kulenijade sa Gradom Otokom.

4. UDRUGA LIKOVNIH UMJETNIKA “OTOČKI VIR”, organizira izložbe i kolonije.

5. POKRET PRIJATELJA PRIRODE «LIJEPA NAŠA» OGRANAK OTOK, organizira eko-

    aktivnosti.

6. “OTOČKO PROLJEĆE” KULTURNA, GOSPODARSKA I ŠPORTSKA MANIFESTACIJA,  organizator: Grad Otok.

7. OTOČKI LIST, glasilo Grada Otoka. Izdavač: Grad Otok.

8. TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA OTOKA

10. OTOČKA SUVARA, spomenik najviše kulturne vrijednosti, o kojem skrbi Grad Otok.

11. LOVNI TURIZAM, Lovačka društva u Otoku i Komletincima.

12. OTOČKI VIROVI, Turistička zajednica Grada Otoka, Ribička društva u Otoku i Komletincima.

13. SPAČVANSKI ŠUMSKI BAZEN, Lože – specijalni rezervat šumske vegetacije, Hrvatske šume.

14. MARTIN LOMBAROVIĆ, Restoran Otok, Trg.

GRADU OTOKU

Zbor mladih Gracija

Produkcija: DESIGN STUDIO D
Kamera i montaža: Darko Puharić

GROBLJANSKA KAPELA U KOMLETINCIMA UVRŠTENA U LISTU PREVENTIVNO ZAŠTIĆENIH KULTURNIH DOBARA REPUBLIKE HRVATSKE

Grobljanska kapela u Komletincima, koja se nalazi u k.o. Komletinci, na k.č.br. 1667 (zk. ul. br. 1349) stavljena je pod preventivnu zaštitu Rješenjem Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u Vukovaru od 7. travnja 2009.
Kapela se stavlja pod preventivnu zaštitu do donošenja rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra sukladno članku 1232. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a najduže do 7. travnja 2012. godine. Do donošenja navedenog rješenja određena je obveza upisa predmetnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu preventivno zaštićenih dobara.

Kapela posvećena Blaženoj Djevici Mariji podignuta je 1858/59. godine na uzvisini mjesnog groblja i položajem dominira cijelim okolnim prostorom. Podignuta je sredstvima imućne obitelji Mateja Knolla iz Komletinaca. Nakon izgradnje kapelicu je obitelj predala župi uz uvjet da se svi njezini potomci sahranjuju u kripti ispod kapele. Trenutno kapela nije u funkciji.
To je jednobrodna građevina malih dimenzija s polukružnom apsidom i zvonikom ispred glavnog pročelja. Pročelja su vrlo skromne obrade s jedva prepoznatljivim obilježjima stila kasnog klasicizma. Kapela je ravnih zidnih ploha s visoko rastvorenim polukružnim prozorima na bočnim pročeljima iznad kojih su profilirani nadprozornici u žbuci. Ispod sjecišta nadprozornika nalaze se cvjetni ornamenti. Prozori su drveni i podjelom čine oblik križa. Zaštićeni su izvana metalnom rešetkom. Lezene, rađene u glatkoj žbuci, uokviruju prozore i raščlanjuju zidne plohe. Sokl s profilacijom obuhvaća cijelu građevinu. Ispod dvoslivnog krovišta s biber crijepom je profiliran krovni vijenac. Zvonik počiva na dva masivna kvadratna stupa, a završava tornjem s limenim pokrovom na čijem vrhu je jabuka s trolisnim križem. U pročelju zvonika nalazi se ploča od crvenog kamena s uklesanim nazivom crkve, imenom donatorske obitelji Knoll i godinom nastanka. Iznad ploče je zazidan ovulus. Kat zvonika rastvoren je sa svih strana polukružnim prozorima s profiliranim klupčicama i nadprozornicima te manjim ovulusom u pročelju. Prozori imaju drvene grilje. Polukružni je ulaz u kapelu s drvenim vratima, prekrivenim pravokutnim profilacijama.
U unutrašnjosti kapele je bačvasti svod, glatki zidovi, rastvorenim prozorima u nišama, zatim pet grobnih ploča od crvenog kamena s urezanim godinama i imenima umrlih članova obitelji Knoll te dvije kamene škropionice kod ulaza. U podu od cementne glazure se nalaze tri kvadratne ploče kripte s metalnim ručkama.
Kapela je u zapuštenom stanju te je neophodna njezina obnova.
Kapela ima prije svehga ambijentalnu i povijesnu vrijednost, ali i lokalni značaj, jer predstavlja sakralnu arhitekturu iz 19. st. te kao takva ima svojstva kulturnog dobra.
Sukladno članku 11987. stavak 143. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara na predmetno kulturno dobro primjenjuje se citirani Zakon, kao i drugi propisi koji se odnose na kulturna dobra te je točkom 5. dispozitiva rješenja određena obveza dostavljanja istog nadležnom katastru i sudu radi zabilježbe u zemljišnim knjigama.

Pripremio: Mirko Martinović